Nešto je pošlo po zlu - Frankfurt gori, a neoliberalna elita mirno ispija šampanjac

Pokret Blockupy je povodom jučerašnjeg otvaranja nove zgrade Europske središnje banke u Frankfurtu u Njemačkoj organizirao veliki prosvjed protiv kapitalističkog režima, mjera štednje i arogantne financijske oligarhije.

Der Spiegel piše kako su građani Frankfurta strahovali od nereda, a već u ranim jutarnjim satima  su se u centru grada počeli paliti policijski automobil, prosvjednici su bacali kamenje, dok je policija uzvraćala uporabom vodenih topova.

„U Frankfurtu su u blizini sjedišta ESB gorile kante za smeće, automobilske gume i vozila. Prosvjednici su pokušali provaliti u zabranjenu zonu koju je štitio kordon policije, ali su zaustavljeni od strane snaga sigurnosti.Prosvjednici su kamenjem napali vatrogasce i tramvaje, ali policija nije posebno reagirala i ograničila se na zaštitu ESB“, piše dalje Der Spiegel.

„Atmosfera je agresivna, ali smo očekivali nasilje i imamo dovoljno osoblja na terenu“, rekla je glasnogovornca policije Claudia Rogalski. 

Pokretu Blockupy su se prodružili i aktivisti iz Italije i Francuske, koji su duže vrijeme najavljivali da će pokušati spriječiti proslavu otvaranja novog sjedišta ESB blokadama i građanskim neposluhom. Policija je priopćila kako je jučer na velikom prosvjedu u Frankfurtu bilo oko deset tisuća prosvjednika.

Desetak tisuća ljudi, vjerojatno i više, htjelo je pokazati kako se ne mire ni s politikom koju vodi Bruxelles, ni s mjerama štednje, ni privatizacijom, a posebno se htjelo ukazati na aroganciju bankara koji u ovako teškim vremenima troše 1,3 milijarde eura za izgradnju nove palače.

Čelnik ESB Mario Draghi se ponašao kao da ga se sve to nimalo ne tiče i prilikom otvaranja nove zgrade ESB rekao: „Ova zgrada simbolizira ono najbolje što Europa može zajednički postići. Mnogi su ljudi neumorno radili da bi ta zgrada postala stvarnost. Ona je zaštitni znak Frankfurta i impresivan novi dom ESB u kojem ćemo provoditi svoju zadaću.“

Frankfurt je jučer ličio na bojno polje, ali se danas izgleda vratio svojoj svakodnevici.U današnjem priopćenju frankfurtske policije stoji „kako je nakon završetka prosvjeda Pokreta Blockupy noć protekla uglavnom mirno“.

„Bilo je nekih manjih incidenata, jedan zapaljeni automobil. Jedan je osumnjičenik je u kasnim večernjim satima  uhićen za jučerašnji napad na policijske službenike, tako da je broj uhićenih sada 26. Jedan talijanski državljanin je za teške tjelesne ozljede i biti će izveden danas pred suca. Svi ostali su pušteni nakon provedbe policijske obrade. Broj ozlijeđenih u neredima se povećao na 150“, stoji na službenim stranicama njemačke policije.

Što se, dakle, jučer dogodilo? Mario Draghi i financijska oligarhija u Frankfurtu ionako znaju da ih veliki dio Europljana doslovno mrzi, a njihove „mjere štednje“, „strukturne reforme“ i  „porezne konsolidacije“ bi se pravim imenom trebale zvati - pljačka i grabež do posljednjeg centa.

Zašto se onda u Frankfurtu provjedovalo samo jedan dan? Zašto se nisu podigli šatori i pokrenuo EuroMaidan tamo gdje bi stvarno imao smisla? Konačno, zašto je 10 000 ljudi u Frankfurtu, sa svom koreografijom, zastavama, transparentima i čime sve ne, trošilo svoj novac i  vrijeme da bi na jedan dan došli izraziti svoje (opravdano) nezadovoljstvo.

Tu su bili i neizbježni anarhisti iz skupine BlackBlok, od kojih se organizatori Pokreta Blockupy ograđuju, a koji su opet bili „dežurni krivci“ za nasilje i palež.

Možda se mnogi neće složiti s ovim, ali ako je cijeli prosvjed zamišljen kao jedan dan „pobune“, nije ga trebalo ni biti. Mario Draghi, financijski moćnici i europska politička elita će i dalje činiti ono što su naumili.

Prosvjed u Frankfurtu se nije ni mogao pretvoriti u pravi bunt iz prostog razloga što ovi ljudi, koji znaju da Europa ide u krivom smjeru, nemaju zajednički nazivnik u obliku ideologije ili političke platforme u okviru koje bi djelovali. Jučer smo vidjeli 10 000 ogorčenih ljudi koji su na trenutak činili jednu cjelinu, onu antikapitalističku, koji su se potom razišli i vratili svojim kućama. Nasilje koje je pratilo jučerašnje prosvjede također nije imalo nikakve svrhe, odnosno bilo je svrha samom sebi. Slučajno ili ne, tamo gdje bi nasilje moglo biti potrebno nikad ga nema.

Zašto je tome tako, možda je najbolje opisao profesor ekonomije na Sveučilištu u Ottawi, osnivač i direktor Centra za istraživanja i globalizaciju, te urednik portala Global Researcha, Michel Chossudovsky, koji u jednoj od najboljih analiza objašnjava fenomen društvenih pokreta i utjecaja filantropskih zaklada čijim novcem korporativne elite uspjevaju usmjeravati, sputavati i onemogućavati bilo kakve promjene. (Opširnije: M.Chussudovsky: Anti-globalistički pokret je osnovala i financira korporativna elita)

Svjetska oligarhija i europski financijski moćnici znaju da su prosvjedi neizbježni i zbog toga su od utjecajnog neoliberalnog Aspen Instituta naručili studiju o prosvjedima i nemirima diljem svijeta i zaključio slijedeće: „Srećom, prosvjedi nisu realni politički projekt sposoban promijeniti postojeći poredak i izgraditi alternativu temeljenu na socijalnoj pravdi.“ Oligariha je čak zaključila „kako ih pobune bez revolucije koja će promijeniti postojeći poredak nimalo ne plaše“.

U tom kontekstu je zanimljiv uradak jednog talijanskog blogera koji u govori o svom iskustvu iz Atene, gdje se uvjerio da su čak i oni koji vide nepravdu sustavno pretvoreni u „kozmopolitske individualiste“ koji nisu u stanju promijeniti ništa. Možda zvuči defetistički, no tisuće, desetine tisuća prosvjeda proteklih godina u Europi koji nisu promijenili ništa ipak nešto govore. Talijanski bloger koji piše za Vox Populi problem vidi u odbacivanju ili nepoznavanju  Marxove ideje društvenosti, koja je poražena od stratega atomizacije revolucionarne ljevice. Marxa su danas potisnuli George Soros i njegovo „Otvoreno društvo“, koji su kroz raznorazne društvene pokrete i udruge (od kojih svaka ima svoj partikularni interes i malo se interesira za probleme drugih) lukavo atomizirali i usitnili ogroman ljudski potencijal i zatomili pravu prirodu čovjeka kao društvenog bića.

"Kozmopolitski individualizam"

Ono što je neoliberalna elita uspjela učiniti je tako veliko da ogromna većina i ne primjećuje. Ljevica je mrtva. Preživljava u malim nišama, intelektualnim i ne. Reći da je i kap u oceanu bi bilo previše.

Što je kozmopolitizam? Svatko je građanin svijeta. Što je individualizam? Pojedinac je u središtu svijeta.

Večeras u Ateni sam imao raspravu s jednm djevojkom iz Španjolske i jednim Grkom. On ima 36 godina i iz Atene je. Ona puno manje, mislim čak manje od 25. Oboje su puno putovali. Ona mnogo više. Između nas se govorilo engleski. Kako bi se razumjeli, nas troje iz zemalja južne Europe smo morali govoriti jezikom sjeverne Europe.

Kako promijeniti svijet? Ona i on su jednoglasno govorili: "Za promijeniti svijet svatko od nas mora pokušati promijeniti sebe, a onda ljude u neposrednoj blizini. Tada će se svijet promijeniti. "

Ja sam rekao "kako je Marx tvrdio da nije ljudska svijest ta koja u ljudi stvara njihovo društveno biće, naprotiv, njihovo društveno biće je to koje određuje njihovu svijest." Nisu se složili s tim.

Grk mi je rekao: "Kada bi sin vlasnika kompanije Nike bio moj prijatelj, razgovarajući s nji ja bi ga mogao promijeniti i onda kada zauzme mjesto oca neće biti g**no poput njega."

Odgovorio sam mu: "Ali on ima interese različite od tvojih, mojih. Stvarno se nadaš da bi ga mogao promijeniti? ". On je odlučno odgovorio: "Da!"

Španjolka veli: "Ja ne vjerujem u zidove i granice.", a on dodaje: "Promjenom se prvo mora početi od sebe."

Ona ima kameru Canon, a on neku japansku, ne znam marku. Kažu mi da novac nije ništa, a ja pitam: "Je li onda i pivo koje smo popili isto ništa?"

U međuvremenu je menadžer Hitachia slavio jer je kupio kompaniju Ansaldo. Naravno, novac neće biti raspodijeljen među radnicima i uložit će se tržištu dionica kako bi ostvario još veći profit.

Počela je rasprava oko moje jeftine narukvice koju sam kupio od Jamajkanaca na Trgu Monastiraki. Oni kažu da su Jamajkanaci dosadni i ne ostavljaju ljude na miru, ne poštuju volju drugih i navaljuju sve dok se narukvica ne kupi. Pokušavam im reći da je za useljenike s Jamajke to jedini posao koji mogu raditi. Zatim smo pričali o Pakistancima koji kamenuju žene. Rekao sam rekao da moramo ostaviti na miru te ljude i dati im priliku da sami odrede kako će živjeti. Od te teme, do potlačenih radnika i kompanje Nike, itd.

Pojedinac je u centru, ljudi su izmješani. Dakle, putovati u svijetu izmješanih ljudi je kao putovati uvijek na istom mjestu.

Politika ih ne zanima baš nimalo. Kažu da ne vrijedi . Njemu sam pokušao objasniti posljednji prijedlog ministra Varoufakisa.

Ona snima videa, uzma novac tu i tamo i obilazi cijeli svijet. Za njega ne znam što radi, ali ako u dobi od 36 godina ide van u večernjim satima na piće, ne znam radi li to jer ne zarađuje dovoljno?

Kad sam mu pokušao reći da su naši roditelji u našim godinama zarađivali ​​više, razgovor je prestao.

Po njima, politika, ekonomija, sve to ne vrijedi ništa. Svi smo mi građani svijeta. Moramo se poštivati međusobno i sve će biti dobro. Svijet će se promijeniti.

"Kako je moguće da se prave vrijednosti na kraju nađu u službi krupnog kapitala i to na globalnoj razini? Kako je moguće da ljudi koji puno putuju, upoznaju različite kulture i različite priče onda ne razumiju kako pobogu funkcionira ovo društvo? Neoliberalna elito možeš slaviti! Vojska robova svjesna svoje slobode stoji pred vama", ovim riječima završava svoja razmišljanja slučajni Talijan na – slučajnom ili ne  - proputovanju po Grčkoj.

Vraćajući se na prosvjede u Frankfurtu, neoliberalna elita je jučer otvarala šampanjac, a grad je gorio. Nešto slično se dogodilo na summitu G8 u Genovi (Italija) u srpnju 2001. Kasnije je dokazano da je među 300 000 prosvjednika ona najnasilnija skupina bila pozorno praćena od strane tajnih službi sve do mjesta prosvjeda. Polovica ih je došla vlakom sa sjevera Europe i u Italiju su ušli na graničnom prijelazu Como-Chiasso, gdje se ulazi iz Švicarske. Druga skupina je došla trajektom iz Soluna. Svi do jednoga su u svojim matičnim zemljama bili registrirani kao pripadnici "subverzivnih skupina", a opet su organizirano i nesmetano stigli su u Genovu, napravili kaos i otputovali ne promijenivši ništa. Ovo je svakako tema koja traži opširnu raspravu, a jučerašnja "pobuna" u Frankfurtu bi bila samo jedan njen dio.