"Obojeni revolucionari" stežu obruč oko Rusije
Kako prenosi Armenia Today, prosvjedi protiv povećanja cijena električne energije su zahvatili pet gradova u Armeniji, a broj prosvjednika u armenskom glavnom gradu Erevanu ubrzano raste. Danas su, osim u Erevanu, prosvjedi održani i u Ashtaraku, Abovyanu, Gyumri i Vanadzoru.
Poskupljenje električne energije za 50% je svakako nešto što nijedan narod ne bi tako lako primio. Međutim, kada vidite vijesti iz Armenije imate osjećaj da je ono što se događa u Erevanu de-javu i da gledamo početak EuroMaidana. Konačno, dovoljno je pogledati internetsku stranicu Power to the People CANVAS i Armenia - Radio Free Europe / Radio Liberty i sve će vam biti jasno.
No, ovdje već imamo dvije različite informacije. Regulatorna agencija Armenije za cijene energenata je 17. lipnja najavila poskupljenje električne energije za "preko 16%", stoga nije jasno zašto su zapadni mediji, pa i oni koji sebe nazivaju progresivnima, napuhali ovu brojku na 50%. Službenu odluku je objavila državna agencija ARKA, ali je cijeli "svijet" već govorio o "nezapamćenom poskupljenju od 50%" i to bez najamnje provjere vjerodostojnosti navoda.
No, to je bio dovoljan razlog da, jednako kao prije godinu i pol dana u Ukrajini, razni think-tankovi, nevladine udruge i američko veleposlanstvo krenu s provedbom "Obojene revolucije". Ili zaista trebamo vjerovati da je posrijedi samo električna energija?
Europska unija se angažirala u otvorenoj političkoj ucjeni, posebno nakon što je Erevan 2013. odbio nastaviti pregovore o suradnji s Bruxellesom.
Jurij Gorodnenko za Slobodni Tisak piše da Rusija ne može mirno promatrati zbivanja u Armeniji, jer će se suočiti s još jednim valom izbjeglica, ovaj put sa Sjevernog Kavkaza.
Opet je zagonetan naš položaj i opet pokazujemo nevoljkost da učimo iz prethodnih grešaka. Nakon Ukrajine, sljedeća meta Washingtona je Armenija, što je bilo očito još u proljeće prošle godine. O predstojećoj opasnosti sam prije godinu dana pisao sam na web stranici RIA Novosti" članaka u članku "Gdje pluta armenska Arka" i "Izolirajte 50 najbogatijih Amerikanaca i rat će prestati", piše Jurij Gorodnenko.
"No, to nitko nije htio čuti. Ni visoki dužnosnici, urednici medija, a čak su me prozvali uobičajenim pesimistom i kako ja to mogu znati da će Sjedinjene Države nakon Ukrajine "Obojenu revoluciju" pokušati organizirati u Armeniji. No, bilo je logično izračunati daljnji smjer destruktivne politike Washingtona i nije bilo teško poduzeti odgovarajuće mjere. Jasno je da će SAD i dalje nastojati organizirati "Obojene revolucije" u Zajednici nezavisnih država u kojima Rusija ima vojne baze. Na redu su
Tadžikistan, gdje je aktivna 201. ruska vojnu bazu, Kirgistan s vojnom zrakoplovnom bazom u Kantu i konačno Armenija sa 102. bazom u Gyumri. Među svima, Armenija je za Washington posebno interesantna jer je armenska dijaspora jedna od najvećih u Ruskoj Federaciji. U Rusiji živi 2,5 - 3 milijuna Armenaca, do 1,5 milijun Azerbejdžanaca, 600 do 700 tisuća Kirgistanaca i od 350-500 tisuća Gruzijaca", nastavlja Gorodnenko.
"Jasno je da će destabilizacija Armenije neminovno dovesti do oštrog povećanja protoka izbjeglica iz republike na ruski teritorij, a to će sigurno dovesti do zaoštravanja društvenih i međuetničkih prilika u Rusiji. To je ono što Washington želi, nadajući se da će se u sukob umiješati ruska vojska iz baze u Gyumri i tako proširiti "zonu nestabilnosti" na cijeli Kavkaz, uključujući rasplamsavanje zamrznutog sukoba u Nagorno-Karabahu.
Konačno, destabilizacija Armenije će neizbježno ugroziti cijeli projekt Euroazijske ekonomske unije. U tom slučaju Erevan može zaprijetiti postojanju ove organizacije mnogo ozbiljnije nego što, na primjer, to za Europsku uniju može značiti izlazak Grčke iz eurozone.
Za razliku od Bruxellesa i Washingtona u odnosu na Atenu, Moskva, u slučaju promjene vlasti, nema jake instrumente da prisili Armeniju da ostane u Euroazijskoj ekonomskoj uniju. Na primjer, Grčka je zarobljena u Europskoj uniji svojim javnim dugom, dok je javni dug Armenije je mali, tek nešto više od 40%, tako da Moskva nema nikakav financijski instrument kojim bi mogla utjecati na odluke Erevana.
Situaciju dodatno komplicira ovisnost armenske elite o Zapadu. Veliki armenski biznismeni, kao i u Ukrajini tijekom vladavine Viktora Janukoviča, nisu vezani za svoju zemlju, nego za mjesto gdje im se nalazi kapital, za zapadne banke.
Indikativno je da je vladajuća Republikanska stranka Armenije usvojila nacionalističku ideologiju Garegina Nždea, koji je iznimno popularan u dijaspori na Zapadu. U središtu tog koncepta su neprijatelji (Turci), a pojam "Armenci" se vežu za sinonim "Arijevaca". Nepotrebno je reći odakle dolaze te ideje i da iz svijesti armenskog naroda treba odstraniti euroazijske ideju?!
Ideologiji Nždea je vrlo slična onoj ukrajinskog publicista iz prve polovice XX stoljeća, Dmitra Doncova, koncept koji su na kraju usvojili "Desni sektor" i "Sloboda" Olega Tjagniboka.
Kada pročitate tekstove ukrajinskog "etnocentrika", postavlja se pitanje zašto je u XXI stoljeću vladajuća stranka u Armeniji morala usvojiti ideju čovjeka koji je tijekom Drugog svjetskog rata aktivno surađivao s nacistima, koji je Armence smatrao "nižom rasom", kao i Slavene?
Objašnjenje leži u lobiranju zapadnog dijela armenske dijaspore u samom vrhu vlasti u Erevanu, koja ideji Nždea nametnula među političarima u Armeniji. Na ovu činjenicu ukazuje nekoliko okolnosti.
Prvo, očito je da su organizacija i utjecaj zapadne armenske dijaspore puno veći od utjecaja imigranata iz Armenije koji žive u Rusiji. To znači da Washington radi na svom teritoriju, ima lobističke umrežene u društvene strukture Armenaca, a Rusija ne.
Drugo, za razliku od Zapada, koji u post-sovjetskim državama provodi radikalnu propagandu "europskih vrijednosti", Rusija, čak i nakon gubitka Ukrajini, i dalje tvrdoglavo ignorirati potrebu za aktivnijim angažmanom među narodima ZND-a.
Treće, za razliku od Washingtona i Bruxellesa, koji vješto koriste društveni faktor, Moskva se i dalje oslanja na republike Zajednice neovisnih država u sferi "srodnih politika", dok i dalje ignorira potrebu za rad s javnošću.
I četvrto, Rusija se,za razliku od Zapada, boji uputiti zahtjeve vladajućoj eliti bivših sovjetskih republika, koji zajedno s Moskvom sudjeluju u procesu integracija.
"Ruska Federacija ne zahtijeva približavanje zakonodavnih sustava u jedan pravni okvir, a razgovori o isključivo ekonomskim integracijama su puke fraze. Rusija naprosto mora djelovati agresivno, samouvjereno i odlučno. Ovakva situacija se ne može nastaviti unedogled i ako želimo uspjeti, onda u vanjskoj politici treba prestati strahovati od vlastite sjene i početi djelovati aktivno kao Zapad, ili barem kao bivši Sovjetski Savez", zaključuje Jurij Gorodnenko.
Vođa prozapadne oporbe u Kirgistanu snimljen na sastanku sa strategom "Obojenih revolucija" Richardom Milesom
Kako kaže Gondorenko, dovoljno je pogledati prosvjede u Armeniju i vidjeti ćete sve odlike "Obojene revolucije", ali ga treba shvatiti ozbiljno i znati da se Washington neće zaustaviti ovdje.
Da nije bio u krivu potvrđuje i vijest da je u Kirgistanu kriomice snimljen američki izaslanik Richard Miles, strateg Obojenih revolucija, koji se jučer tamo susreo s čelnikom prozapadne nevladine udruge "Presedan" (Прецедент), Nurbekom Toktakunovim. Snimak je odmah izazvao skandal u zemlji.
Video: Richard Miles i Nurbek Toktakunov
Snimka koja je jučer objavljena na YT podsjeća na onu kada su predstavnike oporbenih skupina i nevladinih udruga uhvatili kako izlaze iz američkog veleposlanstva u Moskvi, ali se vidi da je ova snimana kriomice i prilično profesionalno.
Pojava američkog diplomatskog predstavnika u Kirgistanu, Richarda Milesa, koji je došao u sjedište oporbene skupine "Presedan" odvjetnika Nurbeka Toktakunova, odmah nakon sastanka koji održan u Biškeku u srijedu je izazvala skandal na nacionalnoj razini, prenosemediji.
"Jedan od inicijatora prosvjeda u Kirgistanu, Nurbek Toktakunov, u svom uredu se sastao s američkim veleposlanikom u Kirgistanu, Richardom Milesom. Što se američki veleposlanik ima susretati s običnim aktivista nevladinih organizacija? Kome Toktakunov odgovara za svoj rad i održavanje skupova", nakon objave videa su pitali gledatelji.
Video se pojavio na internetu u večernjim satima istog dana kada su se pod zidovima kirgistanskog parlamenta u Biškeku održavali prosvjedi protiv promjene Ustava, a na kojima se okupilo oko 50 ljudi, javljaju RIA "Novosti .
Prosvjede su organizirali kirgiski aktivisti za ljudska prava i nevladinih organizacija, a pred parlament su došli sa sloganima: "Ne prodajemo zemlju!", "Ne tiraniji!", "Ne silovanju Ustava!" …
Jedan od organizatora i aktivnih sudionika skupa je i odvjetnik i borac za ljudska prava Nurbek Toktakunov. Nakon objave snimke njegovog susreta s američkim diplomatskim predstavnikom u njegovom odvjetničkom uredu, Nurbek Toktakunov je bio prisiljen opravdati se javnosti, piše portal 24 KG.
Prema njegovim riječima, ovaj sastanak je planiran za 18. lipnja, ali je kriv Toktakunov što je na njega zaboravio "zbog prezaposlenosti i odgođen je za 24. lipnja".
"Moj susret s gospodinom Milesom nema nikakve veze s prosvjedima u Biškeku", tvrdi Toktakunov.
Richard Miles je kao privremeni otpravnik polova došao u Biškek u veljači 2014. godine. Lokalni mediji su ga odmah nazvali "genijem Obojenih revolucijea", i to s pravom. Miles je vodio američku diplomatsku misiju u Gruziji, gdje je uspješno proveo državni udar ili "Revoluciju ruža".
Krajem ožujka ove godine je u zračnu bazu Manas u Biškeku isporučeno 152 tona tereta "diplomatske pošiljke" iz Abu Dabija. Teret je dopremljen zrakoplovom ukrajinske tvrtke "Antonov Airlines".
Teret nije prošao inspekciju zbog statusa tereta i diplomatskog imuniteta Milesa, ali su lokalni mediji uglavnom bili složni da se radi o materijalu i opremi potrebnima za pripremu "Obojene revolucije" u Kirgistanu, piše Pogled.
|