Zapadna verzija i širi geopolitički kontekst oružane pobune u Armeniji

Širi geopolitički kontekst pobune u Armeniji

Prije odgovora na ovo pitanje, treba reći da je pobuna u Armeniji ogroman problem, jer se upravo na ovaj način dovodi u pitanje status armenske i državnosti teritorija Nagorno Karabaha, a ne suprotno, kako tvrde militanti. Naravno, ovo nije samo unutarnja politička borba i ona ima širi geopolitički kontekst.

Istina je da ne treba zanemariti ni unutarnje društvene i ekonomske probleme u Armeniji. Uostalom, prošle su godine izbili veliki socijalni nemiri, koji su rezultirali nasilnim demonstracijama u središtu Erevana. Situacija se u međuvremenu promijenila samo na gore. 

Ali i ranije su se također događali prosvjedi i nemiri povezani sa socijalnim nedaćama, međutim, zašto se sada odlučilo izvesti ljude na ulicu, kada je zemlja još natopljena krvlju vojnika ubijenih u nedavnoj eskalaciji sukoba u Nagorno-Karabahu? Trenutak sigurno nije odabran slučajno, jer su Armenci su nakon nedavnog rata i stradanja još uvijek puni emocija.

Pobuna u Erevanu je tempirana da pogađa državnost Armenije, ali Nagorno-Karabaha, kojeg pristaše Sefiliana navodno žele obraniti.

Ova situacija ne koristi ni Armeniji, još manje Rusiji, a vjerojatno može koristiti Azerbejdžanu, koji dugi niz godina pokušava u sukob uključiti i Tursku. 

Stoga su od ove situacije dvostruki gubitnici Armenija i Nagorno-Karabah, a nepojmljivo je da bivši sudionici rata protiv Azerbejdžana to ne razumiju. No, opet treba reći da se radi o desetini ljudi, a ne svim borcima iz rata protiv Azerbejdžana iz '90-ih.

Ako se izgubi kontrola nad situacijom,  bit će pokrenut scenarij u kojem bi Armenija jednostavno mogla izgubiti svoju državu, a za njom i Nagorno Karabah, koji bi tada izgubio sigurno zaleđe.

Situacija u Armeniji se podudara s događajima koji se odvijaju u Turskoj, dok je situacija nestabilna i u Azerbejdžanu, gdje politička previranja uzrokuje nepopustljiv i autoritaran način vladanja Ilhama Alijeva.

Ključno u svemu je što problem u stvari uopće ne leži u želji za svrgavanjem režima, što se vidjelo iz doslovno amaterskog pokušaja puča u Turskoj i sulude avanture armenskih veterana u Erevanu, nego se stvara atmosfera u kojoj će biti nemoguće na fer i pošten način riješiti status Nagorno Karabaha, regije koja ponovno može pokrenuti spiralu nasilja i uvući sve zemlje regije u otvoreni sukob – Armeniju, Azerbejdžan, Tursku i Rusiju, vjerojatno i Iran.

Sve države u regiji su zemljopisno i povijesno osuđene na jednostavan izbor. Ili će svoje ljude u korist udaljenih centara moći kao "topovsko meso" slati na bojno polje, ili će živjeti jedni uz druge, zajedno s Rusijom, Iranom i Turskom. 

U budućnosti ovaj izbor čeka i Gruziju, a što se nedavno dogodilo u Turskoj, događa se danas u Erevanu, a sutra će se dogoditi u Bakuu.

Koji bi ovoj situaciji bio najbolji izbor za vanjsku politiku Armenije i Nagorno-Karabaha? Nema sumnje da je najhitniji problem riješiti problem oko priznanja neovisnosti Karabaha. To je u interesu svih regionalnih aktera, ali ne i onih koji izdaleka proizvode kaos kojem svjedočimo. Samo se tako može spasiti ne samo armenska državnost, nego očuvati i državnost Nagorno-Karabaha i sve zemlje u regiji.

Istina je da postoji odgovornost i armenskih vlasti, jer vlada loše vodi zemlju, nije dovoljno transparentna i često zna utjecati na ishod izbora. Razina povjerenja u vladu u armenskom društvu je pala, a ljudi su shvatili da se izborima u zemlji ništa neće promijeniti. Čak su i neki neuspjesi na frontu u Karabahu očito bili uzrokovani korupcijom u armenskom vrhu. 

U ovoj eksplozivnoj mješavini, određene skupine u armenskom društvu odjednom "dolaze na ideju" da vlast treba mijenjati silom.

Međutim, čini se da vlada i predsjednik Sargsjan neće dozvoliti takav scenarij. Što se tiče militanata skupine "Sasna Crer", prvih dana su možda i mogli proći s kaznom do 15 godina zatvora, ali pod uvjetom da su se nakon ubojstva policijskog časnika i ranjavanja još dvojce odmah predali. Hoće li liberalna oporba uspjeti iskoristiti njihovu avanturu i eventualno "mučeništvo" na sljedećim izborima, čime bi pokušali Armeniju vratiti na put europskih integracija, teško je reći. Razlika između vladajuće stranke i oporbe je ogromna. Naime, na prošlim izborima 2013. je vladajuća Republikanska stranka dobila skoro 59% glasova, dok je prozapadna liberalna stranka "Nasljeđe" dobila 36,7% glasova, iako njen predsjednik Raffi Hovannisian i danas tvrdi da su izbori namješteni i da su prozapadni liberali pobijedili. Terorizam i napad na policijsku postaju, uz zahtjeve za uspostavom tranzicijske vlade i prijevremenim izborima su gotovo preslika makedonskog scenarija. Cilj je također sličan, ako ne i isti, jer je nekome u cilju destabilizirati cijelu regiju, možda do te mjere da sve preraste u sukob u kojem bi, na različitim stranama, morali intervenirati Rusija i Turska.

Dakle, ne radi se o nikakvim "reformama" ili "prelasku iz predsjedničkog u parlamentarni sustav",  kako pišu Radio Slobodna Europa i njihovi trabanti, koji svemu dodaju neizbježni začin "korupcije i diktature". Ovdje je jasno da cilj čak nije ni svrgavanje vlade, nego stvaranje žarišta potencijalnog sukoba kojim će baviti "četiri diktatora" – Sargsjan, Alijev, Erdogan i Putin, ali i iranski lider Rohani.

************************************************************

Posljednje službeno priopćenje iz Erveana glasi da je su napadači snajperom s udaljenost od 300-400 metara usmrtili policajca Yuru Tapnosjana (30), prenosi Armen Press i nakon druge žrtve će NSS vjerojatno pokrenuti akciju protiv militanata u okupiranoj policijskoj postaji u Erevanu.

Извор: “Alter Mainstream Info“