Rodrigo Duterte: "Rubikon je prijeđen i Filipini će biti suverena zemlja, ako treba uz pomoć Rusije i Kine"

piše: N.Babic

Filipinski predsjednik Rodrigo Duterte je početkom ovog tjedna ponovio svoju namjeru da svoju zemlju distancira od Sjedinjenih Država, te da zauvijek okonča eru američkog kolonijalizma na Filipinima. Naime, Filipini su od kraja 19. stoljeća bili američka kolonija, a službeno su nezavisnost stekli 1946. Međutim, desetljećima su ostali ovisni i pod utjecajem vanjske politike State Departmenta, koji je proteklih godina u svom sučeljavanju s Kinom računao na bezrezervnu potporu Filipina.

Sada je novoizabrani predsjednik Rodrigo Duterte izjavio kako su Filipini u odnosima sa Sjedinjenim Državama prešli "točku s koje nema povrataka".

"Ja sam odlučio prijeći Rubikon u odnosima sa SAD-om", rekao je novinarima za mnoge kontroverzni lider Filipina.

Duterte ponovio da će Filipini težiti boljim odnosima s Rusijom i Kinom, dvije zemlje koje su se suprotstavile američkoj ambiciji za globalnom hegemonijom.

No, dodao je kako veze sa SAD-om neće biti prekinute u potpunosti, nego će doći do točke koja će Manili omogućiti da vodi suverenu politiku.

"Zapravo, spreman sam ne pokidati veze s Amerikom, ali ćemo uspostaviti  saveze s Kinom i Medvedevim, koji u Rusiji čeka moj posjet", rekao je Duterte spominjući ruskog premijera.

Ovu je izjavu novi filipinski predsjednik dao u vrijeme kada se Filipini i SAD pripremaju za održavanje zajedničkih pomorskih vježbi u listopadu. Takve vježbe su tijekom godina služile da se zacementira vojni savez između dvije zemlje. Vježbe će biti održane kako je planirano, ali sada više nitko ne može predvidjeti daljnji tijek događaja.

Duterte je ranije rekao da će tražiti raskid ugovora koji američkim vojnicima omogućava da zadrže prisutnost na jugu njegove zemlje. Rekao je i kako će kupiti oružje od Rusije i Kine, da će se manje se oslanjati na Ameriku u obrambenim pitanjima, te da Manila neće sudjelovati u pomorskom sukobu kojeg bi mogao isprovocirati Washington, usprkos odredbama iz ugovora iz 1951. godine, prema kojem bi se Filipini u vojnom sukobu morali svrstati na  američku stranu.

Vojske obje zemlje su rekle da izjava predsjednika Dutertea neće ugroziti njihovu suradnju.

Govoreći u ponedjeljak, Duterte je također odbacio zabrinutost onih koji su počeli brinuti zbog priopćenja agencije Standard &Poor's da će zbog kontroverznih izjava Dutertea morati preispitati rejting Filipina.

"Nisu važne njihove ocjene. Ja ću otvoriti Filipine za posao, trgovinske saveze i trgovinu općenito s Rusijom i Kinom", rekao je Duterte.

Rodrigo Duterte je došao na vlast zbog obećanja da će se čvrstom rukom boriti protiv trgovine drogom, kao što je činio tijekom njegova mandata kao gradonačelnik Davao Citya. Međutim, njegov nemilosrdni pristup u borbi s klanovima organiziranog kriminala mu je donio nadimak "Punisher", poput lika iz Marvelovih stripova. Naime, Rodrigo Duterte u borbi protiv skupina organiziranog kriminala i narkokartela, često nedodirljivih zbog korumpiranih dužnosnika među lokalnim agencijama za provođenje zakona i pravosudnim tijelima, zagovara čak i izvansudske likvidacije kriminalaca. Zbog tih se izjava na njega sasula lavina optužbi "međunarodnih" organizacija za zaštitu ljudskih prava, najviše onih sa sjedištem u zapadnim zemljama.  

Međutim, Duterte je rekao da će pozvati Ujedinjene narode, Europsku uniju i Sjedinjene Države da istraže navodna nezakonita ubojstva u kampanji protiv droge, ali samo po filipinskim zakonima.

"Zbog kineske zabrinutosti su ratne igre s Amerikom gotove"

Što se tiče najavljenih pomorskih vježbi filipinske i američke vojske, što je dugogodišnja praksa koja je dovela do jakih veza između Pentagona i vojnog vrha filipinske vojske, predsjednik Duterte je rekao da će ovo biti "posljednje" koje se održavaju, navodeći kao razlog moguće napetosti s Kinom.

To je rekao jučer, tijekom posjete Vijetnamu gdje se sastao s članovima filipinske zajednice.

"Ja sam sada dužan o ovome obavijestiti Amerikance i ovo će biti posljednje zajedničke vojne vježbe filipinske i američke vojske", rekao je Duterte.

Duterte je rekao kako to, naravno, ne znači da je dugogodišnje partnerstvo sa Sjedinjenim Državama gotovo, obećavajući da će "zadržati vojni savez i sporazum potpisan a Amerikom početkom 50-ih". Međutim, rekao je da mu je itekako jasna regionalna geopolitika.

"Oni žele stalne ratne igre, s Kina ih ne želi", rekao je Duterte.

Redovite godišnje američko-filipinske vježbe će se održati od 4. do 12. listopada na otocima Luzon i Palawan. Na njima će sudjelovati 1 400 američkih vojnika iz Okinawe i 500 filipinskih vojnika, a uvježbavat će amfibijske akcije i provoditi borbenu obuku.

Ministar vanjskih poslova Filipina, Perfecto Yasay, pokušao je ublažiti Duterteove komentare, ističući da su novinari većinu toga izvadili iz konteksta i da je Duterte samo ponovio "kako neće biti zajedničkih filipinsko-američkih patrola u Južnom kineskom moru".

"Rekao je kako neće biti zajedničke ophodnje s brodovima bilo koje nacije u Južnom kineskom moru. Što se tiče drugog, Duterte će i dalje poštovati naše ugovorne aranžmane i obveze sa Sjedinjenim Državama ", rekao je Yasay novinarima.

Filipini su ipak ključni američki saveznik u jugoistočnoj Aziji, zemlja koja je desetljećima vjerno igrala ulogu čuvara američkog utjecaja u obuzdavanju Kine. Međutim, odnosi između dvije zemlje su se od dolaska Dutertea na vlast pogoršali, a medijska kampanja je usmjerena protiv filipinskog predsjednika zbog navodnog ubojstva 3 000 ljudi u kampanji borbe protiv droge na Filipinima. Tako barem trenutno stoje stvari, a što će mu se još staviti na teret, vidjet ćemo.

Duterte nije ostao dužan ni američkom predsjedniku Obami, koji ga je također kritizirao zbog nemilosrdnih metoda u suzbijanju organiziranog kriminala.

Baracka Obamu je nazvao "kur*inim sinom" i pozvao na povlačenje američkih snaga s otoka Mindanao, "gdje ionako samo navlače bijes lokalnih muslimana".

Napeti američko-filipinski odnosi su veliki problem za Obaminu i nadolazeću administraciju, posebno ako u Bijelu kuću uđe Hilary Clinton, koja je 2011. u članku za Foreign Policy prva najavila američki "prodor u azijsko-pacifičku regiju". Naravno da je ona samo glasnogovornica i papagaj stvarnih stratega američkog okretanja prema Aziji i Pacifiku, ali "gospođa Hitlary Clinton", kako je nazivaju, zbog toga nije ništa manje opasna.

Međutim, u slučaju da Rodrigo Duterte održi samo dio svojih obećanja, on će dovesti u pitanje cijelu strategiju planiranog američkog "prodora" u Aziju.

No, Rodrigo Duterte se ne da uplašiti. Čak je zaprijetio da će u potpunosti napustiti Ujedinjene narode, ta da će s Kinom i drugim zemljama stvoriti sličnu paralelnu organizaciju.

Kina i Filipini također imaju napete odnose zbog neslaganja oko Južnog kineskog mora, ali je predsjednik Duterte i u tom slučaju pokazao kako to pitanje želi riješiti na bilateralnoj razini s Kinom i odbacio je nedavnu presudu suda u Haagu, koji je u sporu protiv Kine presudio u korist Filipina.

Naravno, treba podsjetiti da Međunarodni arbitražni sud u Haagu nije mjerodavan za teritorijalne sporove i presudio je da su Filipini u pravu u smislu žalbe protiv Kine, koju su tužili da izgradnjom umjetnih otoka mijenja prirodni zemljovid i narušava ekosustav. Presuda u korist Filipina nije poklanjanje suvereniteta Manili nad spornim područjem u Južnom kineskom moru, kao što su naveli neki od vodećih američkih medija i njihovi trabanti u EU. No, bez obzira na činjenice, stvorena je  percepcija kako je Haag dio Južnog kineskog mora dao Filipinima, te da je Peking ne poštiva odluke međunarodnog sudskog tijela.

Filipini bježe od Washingtona i približavaju se i Moskvi

Kina je očekivano pokazala razumijevanje za novi stav Filipina i ponudila Duterteu da se na bilateralnoj razini dogovore oko eksploatacije prirodnih resursa u području Južnog kineskog mora, a ako Filipini nemaju potrebne tehnologije i mogućnosti "Kina će im rado pomoći".

Međutim, od svih izjava je ona da su Filipini "prešli točku s koje nema povratka" u odnosima sa Sjedinjenim Državama, te da će formirati savez s Kinom i Rusijom, za SAD vjerojatno najbolnija.

Iako je čelnik zemlje od sto milijuna ljudi poznat po svojim oštrim. Često kontroverznim izjavama, analitičari tvrde da on u stvari govori što misli i što namjerava činiti. No, može li bivša američka kolonija izaći iz američke orbite?

Rodrigo Duterte je predsjednik Filipina samo nekoliko mjeseci, a već je postao heroj ili "antiheroj" i "moralna nakaza" u svjetskom tisku. Ovisno o izvorima.

Mediji ga prikazuju kao filipinskog Trumpa, iako je životopis Rodriga Dutertea daleko od onog američkog milijardera.

Za razliku od Trumpa, koji ne može, čak i kada bi htio, kurs američke politike promijeniti za 180 stupnjeva, Duterte može učiniti mnoge stvari koje obećava.

Zemlja, bivša kolonija, kasnije američki satelit, zauzima važnu stratešku poziciju u jugoistočnoj Aziji. Ako se Filipini od Washingtona počnu okretati prema Kini i Rusiji, time će utjecati na ukupnu situaciju u azijsko-pacifičkoj regiji.

Na kritike zbog oštrih metoda u kampanju u borbi protiv droge i organiziranog kriminala, Dutertea su kritizirali glavni tajnik Ujedinih naroda, Europska unija i Barack Obama, a on im je svima poručio: "Nisam američka marioneta. Ja sam predsjednik suverene države. Mi više nismo kolonija. Nisam odgovoran bilo kome, osim filipinskom narodu. Kur*vin sine, ja te proklinjem"

Posljednji dio ove izjave je bio "rezerviran" za američkog predsjednika Baracka Obamu.

Ali ovo nije samo uvredljiva, nego vrlo svjesna i namjerna politika. Duterte je rekao kako Filipinima želi dati veći suverenitet i riješiti brojne unutarnje probleme, a da u globaliziranom svijetu to nužno dovodi do sukoba sa Sjedinjenim Američkim Državama, pogotovo ako se u obzir uzme povijest odnosa Amerike i Filipina.

Nakon desetljeća borbi s američkim kolonizatorima, Filipini nakon Drugog svjetskog rata stječu neovisnost, ali dobivaju status "zavisne teritorije", odnosno polukolonije čije su elite povezane s američkom vladom. Istina, SAD neposredno nakon Drugog svjetskog rata odobravaju neovisnost Filipina, ali desetljećima zadržavaju kontrolu nad političkim elitom, vrhom vojske i lokalnim poduzetnicima. Zvuči poznato, zar ne? Ne samo na Filipinima, nego i Japanu, te mnogim drugim zemljama, posebice u EU.

Na Filipinima su bile i najveće američke baze koje su aktivno korištene u Korejskom i Vijetnamskom ratu. Sve u svemu, Filipini su za Ameriku bili dio "grebena" vojne barijere koja se protezala duž zapadnog Pacifika - od Japana do Australije. 

Unatoč manjim nesuglasicama '80-ih i početkom '90-ih između dvije zemlje, kada su Filipini zatvorili američku bazu i htjeli riješiti status okupiranog teritorija,

sporazum o međusobnoj pomoći i vojnoj suradnji je očuvan i SAD još uvijek Filipine smatraju za najbližeg i najvjernijeg saveznika.

Međutim, stvar koja sve više opterećuje Filipince je manjak suvereniteta, a zemlja ima puno problema, kako vanjskih, tako i unutarnjih.

Središnje vlasti se desetljećima bore s ljevičarskim pobunjenicima, a svemu treba dodati i problem s radikalnim islamističkim skupinama na otoku gdje su 90 posto stanovništva katolici.

Gospodarstvo zemlje je slabo, resursi oskudni, a stanovništvo ubrzano raste. Amerikanci ne žele izgubiti kontrolu nad Filipinima, gdje su glavni investitor i glavni trgovinski partner. Naravno, ne žele se odreći ni vojnih baza.