Rodrigo Duterte: "Rubikon je prijeđen i Filipini će biti suverena zemlja, ako treba uz pomoć Rusije i Kine"

2002. Sjedinjene Države šalju svoje vojne postrojbe na Filipine u borbu protiv lokalnih ogranaka Al-Qaede, kojima su se pridružile i druge islamističke skupine. To je za SAD bio razlog za vojni povratak na Filipine. Naravno, prepoznatljiv je rukopis "stvaranja problema", potom nuđenja pomoći da se isti "riješi". Međutim, Filipini su bili u situaciji da su morali prihvatiti "pomoć".

Kasnije, nakon što je prije nekoliko godina Washington službeno najavio preokret u smjeru Pacifika, prije svega kako bi se obuzdala Kina, počelo se govoriti o mogućoj ponovnoj upotrebi bivše američke mornaričke baze. Cilj je jasan i SAD rade na konsolidiranju anti-kineskog bloka u skupini ASEAN, koristeći kao izgovor teritorijalne sporove između Kine i zemalja u regiji.

Iako sve zemlje skupine ASEAN žele imati dobre odnose i s Kinom i sa Sjedinjenim Državama, razumljivo je da Washington pokušava spriječiti razvoj odnosa tih zemalja s Pekingom. Negdje, poput s Vijetnamom ili Kambodžom, SAD možda nemaju dovoljno kapaciteta za postizanje tog cilja, ali su Filipini za Washington uvijek bili zemlja koja će se sigurno suprotstaviti Pekingu.

Sada cijela strategija, planirana godinama, dolazi pod znak pitanja.

Ipak, 2015. američki vojnici se povlače s dva južna otoka, a nedavno je Duterte rekao da svi trebaju otići, a u okviru posebnih snaga mogu ostati samo američki instruktori. 

Kada je odgovor Washingtona na njegovu retoriku bio mogući zastoj isporuka američkog oružja, Duterte je rekao kako to nije problem i oružje će kupiti od Rusije i Kine. Jasno je da je time još više zaoštrio sukob s Washingtonom.

U Americi su se neki analitičari ozbiljno uplašili da Filipini, u slučaju rata s Pekingom, više neće biti na strani Washingtona.

Teritorijalni spor s Kinom Obamina administracija nije mogla iskoristiti da ponudi "sigurnosna jamstva" Filipinima, a najgore za SAD je što su se Manila i Peking složili da o pokretanju pregovora.

SAD očigledno ima problema s demokracijom, za koju se u pravilu tako "zdušno zalaže", ali koja je na slobodnim izborima omogućila Duterteu da dođe na vlast, otprilike kao što se ranije dogodilo s Venezuelom, Ekvadorom, Brazilom, Nikaragvom i niz drugih zemalja u Latinskoj Americi.

Rodrigo Duterte (71) ne pripada filipinskoj političkoj eliti koja je usko povezana sa Sjedinjenim Državama i nema proameričke ili prozapadne stavove. Duterte jednostavno utjelovljuje osjećaj naroda koji se pobunio protiv američkih kolonizatora. Dakle, ne može se govoriti o revoltu njega kao pojedinca.

SAD, naravno, počinju vršiti pritisak na buntovnog "satelita". Međutim, u ponedjeljak, nakon što su zapadne agencije počele smanjivati investicijski rejting Filipina, što je uzrokovalo pad  nacionalne valute, Duterte je rekao kako će u cijelosti promijeniti kurs Filipina.

"Stvorit ću trgovinske saveze s Rusijom i Kinom, tako svi vi i ostali investitori možete jednostavno otići. Nema problema. Do vraga s ocjenama rejting agencija, ja ću Filipine otvoriti Rusima i Kinezima. Neka ovdje posluju, a mi ćemo zaključiti sporazume o trgovini. Ne želim pokidati veze sa SAD-om, ali ćemo napraviti savez s Kinom i Rusijom", rekao je Duterte.

Predsjednik Filipina je na nedavnom summitu skupine ASEAN u Laosu ruskom premijeru Dmitriju Medvedevu rekao: "Ja ću prijeći Rubikon sa Sjedinjenim Državama, ali barem narednih šest godina mi treba tvoja pomoć."

Duterte je rekao da je već održao u privatne preliminarne razgovore s Medvedevim i s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, a kasnije ove godine će posjetiti i Peking i Moskvu. Obećao je da će otvoriti zemlju stranim tvrtkama u sektoru telekomunikacija i zrakoplovstvu, odnosno onim sektorima gospodarstva u kojima je Manila prethodno poštovala protekcionističke politike i koji su bili "rezervirani" za američke ulagače.

S Duterteom kao predsjednikom, ionako upitan Transpacifički sporazum više ne može računati na potencijalno članstvo Filipina, zemlje koja nije dio sporazuma, ali je prethodni predsjednik 2010. izrazio želju da mu se pridruži.

Nema sumnje da će u razgovorima tijekom posjeta Rusiji i Kini Duterte raspravljati o transferima oružja i energiji. Filipinci se posebno interesiraju za ruske istraživačke tehnologije u rudarstvu, kao i za izgradnju zemlji prijeko potrebnih hidroelektrana. 

To što Duterte apelira na Kinu i Rusiju je značajno i za odnose s drugim zemaljama koje tradicionalno gravitiraju Moskvi, a Peking već radi na stvaranju osovine koja će u regiji biti alternativa Sjedinjenim Državama i Zapadu u cjelini. Naravno, glavni partner Filipina će biti Kina, prije svega u smislu investicija i trgovine, ali i s Rusijom može biti puno zanimljivih i važnih projekata.

U svibnju u Sočiju je održan treći sastanak summita Rusija-ASEAN, a Filipini su tada bili jedina zemlja koja nije bila zastupljena na najvišoj razini. Međutim, to se nije dogodilo zbog nevoljkosti Manile, nego samo zato što je Duterte tek bio izabran za predsjednika, a još nije stupio na dužnost. 

Tada se nije mogao sastati s Putinom, ali je sada to moguće. Ranije ovog mjeseca je Duterte bio je na jednom forumu s ruskim premijerom Dmitrijem Medvedevim, gdje je dogovorio posjet Moskvi. Vladimir Putin se još nije susreo s nijednim čelnikom Filipina, ali sada, s dolaskom u Moskvu Dutertea, bit će popunjena i ta "praznina". Osim toga, dvojica predsjednika će se susresti u studenom na summitu skupine APEC u Limi, Peru.

Dakle, Rusija i Kina bi Filipinima mogli pomoći da od bivše kolonije i zemlje u svemu ovisne o Sjedinjenim Državama napokon postanu suverena država u punom smislu te riječi.

No, ne treba se zavaravati da će sve teći glatko, jer je u više od stoljeća ovisnosti o Americi među političkom, vojnom, obavještajnom i poduzetničkom elitom stvoren čvrst savez koji će iza leđa predsjednika Rodriga Dutertea raditi sve kako bi se stvari vratile u vrijeme prije njegova izbora za predsjednika. U tom procesu nijedan scenarij nije isključen, a Duterte bi posebno trebao biti oprezan u odnosima s vojskom i obavještajnim službama, te preuzeti veći nadzor nad medijima. Filipinskim poduzetnicima treba otvoriti nove mogućnosti, jer oni neće pristati na gubitke, čak ni ako bi oni značili veći suverenitet njihove vlastite domovine. U tom smislu bi filipinski predsjednik puno mogao naučiti iz iskustva Argentine, Brazila, Venezuele i drugih zemalja u kojima je Washingtonu odana elita ponovno došla ili polako preuzima vlast.

Duterte nije bez razloga Medvedevu rekao kako mu u sljedećih nekoliko godina treba pomoć da zemlju izvuče iz američke orbite. Filipinski predsjednik je itekako svjestan koliko moćnih i utjecajnih krugova u zemlji u sprezi s američkom administracijom rade protiv njega i njegove politike. Međutim, na ovim je izborima filipinski narod odlučio da želi puni suverenitet, a sada je na predsjedniku da uništi stare okoštale strukture slijepo odane gazdama u Washingtonu, te da sa svim zemljama u svijetu, koje to žele, uspostavi ravnopravni odnos koji će se temeljiti na uzajamnom poštovanju. Nema sumnje da Rodrigo Duterte ima tešku zadaću. Kao što je izjavio: "Rubikon je prijeđen i nema povratka na staro". Hoće li uspjeti u svojoj namjeri da Filipine pretvori u zemlju s punim suverenitetom, pokazat će vrijeme.

Извор: “Alter Mainstream Info“